|
 Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono sto ga probudi ujutro, nego - svijetlost. To znam iz iskustva. Svijetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vrijeme mog boravka od jutra do večeri, a docnije po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika mog sjećanja na Mostar. Uvijek mi se cinilo da je to sto sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, i sto prozima sve u njemu, neka naročita svijetlost, izuzetna po jačini i kakvoći. Uvijek sam mislio da sa njom mora da ulaze u čovjeka ljubav za zivot, hrabrost i vedrina, smisao za mjeru i stvaralački rad. Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svijetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u smijehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i djevojaka u predvečernoj setnji. Ona se prelama kao zlatan, nemiran odbljesak u časi mostarske žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i tresnjama. Ona se krije u sjenovitoj, hladnoj vodi sa Radobolje. Po njoj je Neretva najsvjetlija naša rijeka, po njoj i sami goli krš okolnih brda ima neku stihijnu veličinu. Ona žari iz priča o borbi mostarskih ljudi za današnju slobodu i sija iz sadašnjih napora, za napredak u svim pravcima.
Po toj svijetlosti ja se najbolje sjećam Mostara...
Ivo Andrić
http://www.mostar.com/index.php |
